PACIENT NUMBER: 666

Toplina...
Mekoca...
Zatim hladnoca koju se ne moze opisati...

Sve u jednom...
I sve za par sekundi.

Osjetis kako ti curi po rukama...
Ta toplina...
Kako ti curi od vrhova prstiju, preko dlana, pa sve do laktova...

Zarijes prste unutra...
Ta mekoca...
Osjetis unutrasnjost pod vrscima prstiju... Diras... Istrazujes...

Dotaknes to lice... Pogledas te oci...
Ta hladnoca...
Lice hladno kao kocka leda... A oci staklene kao i njen privjesak oko vrata...

........krvavi uzitak

Trazi, trazi pa ces naci...
Eh, da...

Nije tako lako, koliko god vi mislili da je.
Nije.

I koliko god vi puta mislili da ste uspili...
Niste.

Cekat ce vas na nekom putu kojem cete sami poci...
I necete ju ocekivati, ali ona ce doci...
Sokirati vas... Iznenaditi... Zbuniti... Pa cak i ubiti.

A necete joj se moci oduprijeti...
Ne.

Neki ju nece izdrzati...
Neki ce i pobjeci...
Ali samo oni, koji izdrze sve napore i svu bol koju ona
donosi, ce uzivati u potpunosti...

Samo oni.

Jer ovi ostali ne cijene to sto imaju...
Dobiju to odmah na pocetku, i ne znaju to cijeniti...
Ne znaju to zadrzati...
Ne znaju to izdrzati.

Ali ovi koji znaju...
E to su sretne duse.

Oni znaju to cijeniti, i znaju sto je to...
Neki malo bolje od ostalih, jer znaju sto ce se desiti ako ne budu.
Znaju, i ne zele to.

...nikad vise....

Da, pobjegao je.
Nitko ne zna kako.
Nitko ne zna zasto.
Nikoga i nije briga...


Primjetili su da je nestao tek 2 dana poslje.
Ali onda je vec bilo kasno ici traziti ga...

Setao je gradom...trazeci...
Nitko ga nije ni primjecivao. Kao da je nevidljiv...
Ljudi bi se sudarali s njime, gurkali ga, a u oci ga nisu ni pogledali jer ga nisu ni vidjeli.
Izasao je da bi pronasao...
Izasao je da bi istrazio...
Izasao je da bi ... Ubio.

Pacijent lezi na podu sobe i pusi cigaru...
Odakle mu, nitko ne zna.

Opet sam pokusao izvuc iz njega par rijeci KAKO je ubio sve one ljude...
Nisam bas puno izvukao, ali blize sam zakljucku...

- Adriane?
- A?
- Odakle ti cigara?
- Tata mi ju donio.
- Tata? Mislis, "Sotona"?
- Yup.
- Uh-huh... A mozes li mi reci kako si ubio svoju majku?
- Da.
- Hoces li?
- Ne.
- A zasto?
- Neda mi se.
- Aha... Ok, ja cu te ispitivat a ti odgovaraj sa DA i NE. Jel moze tako?
- Ne.
- OK. Ubio si je nozem?
- Da.
- Izivcirala te?
- Da.
- Jel puno patila?
- Da.
- Uboa si je u srce?
- Ne.
- U rebra?
- Ne.
- ...u celo?
- Da.
- ?! ...ooo-k...

Hmph... Nda. Cudna biljka ovaj Adrian, huh? umm, yep...

Pokusat cu jednog dana opet pricati s njime, ali normalno ovaj put. (a nade...)



Dr. Lucian

Zapisnik Dr. Luciana :

Pacijent je popizdio. (what's new?)
Seta po ludari kao neki debil i skace okolo, plaseci druge idiote...
Umm... Ovaaaj... Mislio sam reci; hoda po ludnici i skakuce naokolo,
sto plasi druge pacijente...
Nda, to.

Uglavnom, pricao sam opet s njime, i pitao sam ga KAKO je ubio
svoju majku.

- Hmmm... Nozem?
- Da, Adriane, ali kako?
- Umm... A recimo da ti bez puno okolisanja kazem da me poljubis
u moj cmarni kolut?
- Nemoj tako, Adriane. Ja ti samo nastojim pomoci.
- Hmm.. Ne treba mi tvoja pomoc, i sad se nosi, rista, moze?
Ah da, trenutak samo Lucy...
- Reci.
- Your mother sucks cocks in Hell... I know, I've seen her.
And btw. she does it pretty well...

Kao sto sami mozete primjetiti, ovaj razgovor i nije tako dobro
prosao.
Ja mislim da je to zapravo bio Bobo a ne Adrian...
Ehh... Ludjak. Ovaj, mislim, pacijent. Nda...

Dr. Lucian out... Beem me up, Scotty!

Zapisnik Dr. Luciana :

Razgovarao sam s pacijentom broj 666...
Pitao sam ga sto se desilo s njegovim roditeljima.
Jako se uznemirio kad sam spomenuo njegovu majku...

- Adriane? ...hello?
- Reci, duso?
- Imam pitanje za tebe.
- WOW! Koje iznenadjenje... Odgovor je ne. Ili odjebi. Budi kratak, to je najvaznije.
- Sto se desilo s tvojom majkom?
- Odjebi.
- Adriane, jesi li ti ubio svoju majku?
- Jesam, pa sta?
- A zasto?
- Isla mi na kurac... Your point?
- Pa ne mozes nekog ubiti samo zato sto te zivcira...
- Ne, ne, ne... Nije me zivcirala... Isla mi je na kurac.
- A tvoj otac?
- My father is Satan.
- Molim?
- Ne razumis engleski? Moj otac je Sotona! Princ tame... Lucifer... Belzebub... Kakogod!
- Razumijem engleski, ali... Kako to mislis?
- Pa majka mi je, u svoje vrijeme bila hippie, i upala je u neko Sotonisticko drustvo,
i ja sam rezultat toga...
- Uh-huh... A gdje je tvoj otac sada?
- Pa di bi bia? U Paklu, pece "gresnike" na raznju... Sto se mene tice, moga ih je sve
pustit na Zemlju, bar bi oni "normalni" naucili par stvari...

Tu se razgovor poveo u nekom totalnom cudnom smjeru...
Ne zelim to izbaciti u javnost jer nije za svacije usi.

Pacijent trenutno sjedi nasred sobe, smjeska se zlocesto i zatim zavari od smijeha
i ne zaustavlja se...

...(cudak)...

Vracam se sutra s novim izvjestajem.
Dr. Lucian

Sad je trenutno u bolnici na laptopu, u ludjackoj kosulji, crne boje i pise mislima...

...uBiJ doKtoRa...UbiJ DokTorA...
- Ne! Neee! Bobo, ne!!
...sKiNi mu gace...skini ga...
- Neee! Bobo... Jebacute.
...................e nes bome!

Pacijent je popizdio.
Cini se da ima podvojenu licnost...
Jedna je nasilna, a druga je dobra.
Nasilnik se izgleda zove Bobo... Napaljen je i agresivan... Iznimno opasan.

--- DRUGA STRANA KARTONA ---

Ovdje Dr. Lucian.
Nazalost, Dr. Smrdek je ubijen.
Ne znamo kako, ali sumnjamo na Bobu.
Ja se ne bojim...
...ok, jesam.

Pacijent se oslobodio ludjacke kosulje.
Ne zna se kako.
Ne zeli napustiti sobu, pa skakuce po sobi i radi rituale.
...I'm afraid...
Khm... Pacijentu ce dva jako dobra ljecnika pokusati dati inekciju za smirenje.

...

Nisu uspjeli.
Pacijent izgleda ima telekineticku sposobnost.
Naime, inekcije su zavrsile u....... Mozemo samo reci da ljecnici vise ne vide.
A nasa jako dobra (i jako debela) sestra Slavica je poletjela u zrak i sletjela
na nase doktore jos vise im zabijajuci inekcije u oci...

...ZabiJ si Ti To NeGdi Di SunCe nE siJe...
- Bobo, nemoj tako... Inekcije ce te...ovaj...nas smirit.
...MeNe!? Mrs, PiCko... Ja Sam JeDinO sTa iMa iKaKvoG SmisLa u TvOm ziVoTu...
- Bobo... Nee.. Bobo... *place*

--- KRAJ ---